darsena-time after time
nedjelja, 01.09.2013.
Jednog dana...
Nerado to velim...
Tvoj izbor.
Svaka moja suza kao olovo na tvoju dušu.
Jednog dana možda i oprostim.
srijeda, 17.07.2013.
Osjećam se...
Osjećam se kao da hodam sredinom blistavo srebrnog zaleđenog jezera.
S kraja, s obale, vidim pukotinu na staklenoj površini negdašnje vode kako mi je sve bliže i bliže...
I ne mogu ništa!
Oznake: Osobno
subota, 09.03.2013.
Zanimljivi surferi... :P
Obavijest veli da netko iz, ni manje ni više - Kazahstana :)))), ima moj blog, eventualno... u "favoritima"... No, pa da. Ja sad, naime... ovo upravo pišem sa... Sejšelskog otočja:)))))!
subota, 02.03.2013.
Dvije iz naftalina, ali... kao da su jučer pisane
* * *
Zidovi samoće obojani modrim,
more tuge nepregledno...
Kad slab si, malen i krotak,
a duša vrisak ište...
Kad sam si, bijedan i tih,
a riječi nenapisane tište...
I san prizivaš
da varkom svojom olakša dan,
a smiraja niotkud...
I želiš zaustaviti oblak
u kovitlacu što se gubi...
I želiš dosegnuti nemoguće,
a neki te stranac ljubi...
Spirala vrtloga u bezdan stari vuče,
otimaš se, ne daš, ritam svejedno tuče...
Ljudi stari, ljudi novi, stapaju se u jedno.
Nepregledno, sivo, a opet... tako živo.
Zidovi samoće obojani modrim,
more tuge nepregledno...
HOMMAGE
Reci mi kako to izgleda
biti blizak, a miljama daleko...
Znati reći pravu riječ
i gledati odraz zanesena lica,
a biti hladan i okrutan izdajica.
Reci mi, kakav je osjećaj
Znati da želiš samo odraz svog ega,
a nekome si iskon svega.
Reci mi kako se mogu
konzumirati ljudi
po točnoj, apotekarskoj mjeri,
bez straha da ti se sudi.
Objasni mi kako ugasiti bol
koja razdire i davi,
kad shvatiš da si bio izvor snage
nekome tko se okrijepi,
a onda te, elegantno, ostavi.
Objasni mi koliko još tlapnji mora proći,
da bih napokon mogla moći...
jednom i zauvijek, a dužna sam to sebi,
doći ti i reći: Daj dragi... ODJEBI!!!
srijeda, 30.05.2012.
Događa se svaki dan, a ja toplu vodu otkrivam...
Kako li samo lijepo, smjerno i elegantno,
upravo oni, koji su te najviše trebali kad im je bilo gusto u životu,
okrenu leđa i nestanu bez traga... kao da nikad ničeg nije ni bilo.
I nemojte mi sad o karmi... i nemojte mi sad o mojoj pretjeranoj empatiji...
To su samo flasteri za pokriće odmetnika.
Odoše oni u druge luke, otploviše oni u nove horizonte...
sa svojim starim pričama.
subota, 23.07.2011.
Osvrt unatrag...
Rekao meni davnih dana Ji Ching: "Usamljeni traže utjehu, a na pravom mjestu je i nađu"...
petak, 10.06.2011.
:))))
Najbolje "Feedjit Live" izvješće dosad!
"Sudan arrived from google.com on "darsena-time after time" by searching for prhnuh." 
!
Amaaa... foraaa 
!!!
nedjelja, 22.05.2011.
Pitanje i odgovor...
Kao... zašto se ne javim češće?
Pa, milo moje, čuvam ja mnoge tvoje poruke, misaone, mistične i duboke, al' isto tako čuvam i onu od prije par mjeseci u kojoj veliš da mi nisi ni otac, ni muž, ni brat pa da mi moraš biti na raspolaganju dvadeset i četiri sata tjedno.
Tražili ste - gledajte!
I... gdje smo sad?!
Ako ti ne znaš gdje si i što želiš, tu ti ja pomoći ne mogu, a oboje imamo malo i previše godinica da bi tu itko ikoga "preodgajao".
Fair enough:)???
četvrtak, 10.03.2011.
Možda... možda... opet kao u rujnu...
Puno sunca... i Svjetla... i bistrine...
Duge u krošnji bora, na stjenovitoj obali mora...
I plavetnila nebeskog pred kišu, dok mirne planine spokojno dišu...
Pitanja s dalekih mora...
Stižu...
Riječi iz južnih krajeva...
Novosti donose...
Čekam...
Jer... ja sam kao rijeka...
U Vremenskim vratima...
Tečem...
Granica nemam...
Upijam...
I čistim...
utorak, 22.02.2011.
Sto ljudi, sto ćudi...
Potaknuto razgovorom s jednom mojom prijateljicom...
... koja mi, danas, dobronamjerno, uz kavu, veli: "Pa, ti si previše nasmiješena i pristupačna, to muškarci krivo shvate. A ljudi su željni topla srca i razgovora, pa se zato 'zalijepe'. Manje smijeha u dopisivanju, pa neće ni biti problema... "
Riječ je, naravno... o "nesretnom" Facebook-u 
. Riječ je, naravno, o trećem u nizu mojih nevoljnih nesuđenih "pretendenata" kojeg sam (nažalost, al' nije se moglo drugačije), prije desetak dana naprasno skinula sa svih mogućih "dnevnih redova". Riječ je o jednom liku kojeg sam bila "primila" na FB listu, jedino i isključivo zato jer je njen poznanik... Riječ je o tome da bi se ovaj svako nekoliko "nadovezao" na naše zajedničke komentare (tada, ugodan i nenapadan, pa... ?!?) i nedugo nakon toga... uputi on meni taj famozni "request". A mislim se, pa... zašto ne? Dosad si bio normalan (ključna riječ zadnjih dana 
!
Elem 
, tu počinju nevolje 
. Kod mene, Bogu hvala, ima pregršt albuma, jer fotografija mi omiljen hobi 
. Kod mene se, pak, na "profilu" svaki dan nešto zbiva... Da mi je stalnog posla i drugih obaveza, situacija bi bila znatno drugačija, ali... što ću 
? Taj bajni Face shvaćam kao prigodnu razbibrigu i mjesto na koje prikladno uteknem od svakodnevnih "divota prašine"... kućnih i inih... Kao i svi... kao i svi... 
. A osim toga, relativno je i besplatan. Pogotovo ako se ima "flat" 
.
Dakle... "odoh" od teme 
. Čudo živo za mene !!! Nedugo zatim - zaredalo... zaredalo nemilo. Dnevno dobivah i po pedesetak notifikacija tipa "taj i taj je komentirao ovo...", "taj i taj je komentirao ono...". Prvi dan, pristojno odreagirah, možda i ispalih štogod duhovito (ide to mene ponekad ), no sve to još bješe u doba dok još ni u bunilu 
ne slutih što bi moglo slijediti. "Kredit" je, kažem, imao jer je bio znanac ove friendice... I da, da napomenem - svo to vrijeme, iskustvom poučena, niti davah ikakve informacije o sebi, a ni NIKAKVE privatne komunikacije nije bilo, a kamoli povjeravanja! Ma... mislim... haaalooo 
?!? Dosta mi bjehu ona prethodna dvojica unazad dvije godine! I počeo tako, moj pajdo, komentirati APSOLUTNO sve i sva što bih stavila na "zid"... ALI... SVE!!! Nakon par dana tzv. poznanstva?! Počeo tako on mudrovati po mom "profilu" o političkim strankama, pozivati na meetinge, veličati nekakvu svoju ultraklerikalnu stranku (zašto potenciram ovo "ultraklerikalnu", vidjet će se malo poslije) i njezine skupove... Kud god, kako god i što god bih ja napravila, eto njega tu, pušući mi za vratom... Takvo nešto mi ne bi bilo čudno za nekoga tko me, ili zna jako dugo (čitaj: dooosta dugo 
), ili jako dobro i temeljito, ili pak, za nekoga tko se netom upoznao, pa se onda, usplahireno zatelebao kao kakav dječarac...
Zašto ja ovako posprdno s tim "dječarcem"?!?
Zato, jer... ponavljam... čovjeka NISAM poznavala, niti mu se povjeravala (nisam tele da to uradim nakon TAKO ultra kratkog vremenskog perioda, a i nakon toga - neopisivo rijetkima... izraženima... binarnim sustavom, recimo 
, možda čak i do vrijednosti moje, negdašnje, omiljene ocjene iz matematike ), povoda mu NE davala... Ma, ukratko i uostalom... treba li budali uopće povoda da mu "krila narastu"?!?.
Zašto, opet, ovako strogo i rigidno?!?
Zato jer mi se, nakon sedmicu dana smrknulo pred očima kad sam u dva sata poslije ponoći vidjela da mi je stigla njegova poruka u inbox?!? Nedužna i neutralna, doduše, aliiii... prisjedoše meni twice te poruke koje bjehu nevine i nedužne na početku... Iako, ovaj put je ovaj daleko prije i efektnije "eliminiran", pa... nije svako zlo ni za zlo !
Zato što me baš ludo zanima što jedan zadrti kršćanin, uz to još i radikalni, gorljivi katolik, ni manje ni više nego - četverostruki otac, a k tome još i ponosni pater familias, ima MENI slati poruke u taj sat?!?
Zato što sam neopisivo radoznala kako li bi ON reagirao da zna da mu ženica nepoznatima, upoznatim (i to ovlaš), tek prije par dana, šalje poruke debelo iza ponoći?!?
Zato jer me kopka znatiželja neutaživa koliko je još potencijalnih "luna" na toj vrloj društvenoj mreži, koji će rado pomisliti da je Facebook druga "Iskrica"?!?
Zato, jer su mi postala smiješna pitanja tipa "kako se to uvijek tebi događa?!?". Ma, daaaaaj !!! Događa se mnogima, samo se velika većina puka gradi bahata i jaka prema "vani", ne želeći priznati svoje eventualne "slabosti" i možebitna "nesavršenstva", jer... bitno je biti jak i "ispoliran", a svi smo... svi smo taaako krvavi ispod kože . Makar su mene tako učili ! A ako su me slučajno slagali, tad živim u zabludi životnoj .
Ne. Nije mi se dalo to više podnositi. Ni za što na svijetu. Da spriječim eskalaciju budućih gluposti koje bi mu došle na pamet. Povoda ne davah, nikome ne "ulijetah", ne prodavah prazne priče, ne koketirah, ne umiljavah se (možda bi mi lakše bilo u životu da se tome napokon i naučim, hahaha ?!?), na davah, bogme, ni lažne nade... prema tome - tip moj... adiozaaaa ... Bila! Prije nekih sedmicu dana. Korjenita. Kako došao, tako pošao. Po kratkom postupku. Nemam ja više vremena za bolesnike. Bili oni iz Slavonskog Broda, Opuzena ili Makarske... NEMAM!!!
Finito! The end! Koniec! Ende!
I zato... moja draga prijo... možda čak i razmislim o tom tvom prijedlogu o malo manje ljubaznosti, topline i smješkanja... Al' možda... možda to bude i selektivno, jer... ne shvate baš SVI "poruku" krivo . Poneki čak i skuže onu granicu između zafrkancije i zbilje 
. Poneki čak i shvate da ne moram nužno s frajerom (momkom, tipom, mladićem, čovjekom ) htjeti išta više od onoga što upravo imam. Nedužan i neutralan, normalan razgovor i prijateljski odnos. A poneki i razumiju da nije baš SVAKA moja šala ili ćaknuta primjedba upućena samo i striktno zato da bi im dala "zeleno svjetlo". U neželjenom smjeru... 
. Dovoljno "zabave" u svakodnevi imam i bez tog "hobby-ja", časna riječ !!!
I stoga, kano što na početku već rekoh - sto ljudi, sto ćudi, a svatko će me i tako... shvatiti i vidjeti isključivo onako kako on želi i "vidi", pa... čemu truda ?!? Živjeli "filteri" !!!
A možda... možda je samo bio nesretnik ojađen životom, koji se plasirao na taj način, kako meni, tako i drugima?! Možda nije ni mislio ništa loše?!? Možda... možda kažem, ali... ispražnjenih "rezervoara", shvatih da mi je moj mir IPAK bitniji i da ne moram liječiti i trećeg bolesnika. Ja ga do takvog stanja nisam niti dovela, pa... čemu onda... čemuuuu 
?!?
God bless you !
