darsena-time after time
ponedjeljak, 05.10.2009.
Pet Ritmova - Dio III.
Ovaj put... radost
Rujanska zbivanja, sjećanja su još vrlo živa. I živim ih. Makar dajem sve od sebe.
Možda i prvi put dosad, totalno prepuštanje. Ili sam već stekla dovoljno plesne vještine, ili sam počela plesati i kroz život 
? Ostaje za otkriti... Ovaj put nije bilo "rezova" među pojedinim "ritmovima". Jednostavno... pratio si zvuk i on je bio dio tebe. Neugoda je već potpuno nestala i osjećao si se najprirodnije na svijetu. Oslobođen i slobodan .
Užitak dodira...
... bosih nogu s podlogom. I svakim pokretom si bio sve bliže, svakim korakom stopljeniji i svjesniji. Pulsirajuća energija je postala moje drugo ja i negdje u podsvijesti sam poželjela zauvijek zapamtiti taj feeling i znati ga prizvati u svim onim životnim momentima kad mi se pričini da ništa nema smisla i da se problemima ne nazire kraj... Gibala se prostorom kao da je tijelo izgubilo svu svoju težinu i počelo živjeti nekim drugim životom, osviješteno i slobodno. Duh već odavno jest, mnogima neuhvatljiv 
.
Želje...
... za oslobađanjem od svih inhibicija kojima robovah. Mnoge se i istopile tog vrelog kasnog popodneva dok sam se razdragano vrtila oko sebe, uživajući u onom blagom osjećaju ošamućenosti koji se pri tom javlja. A negdje sam čula da se mala djeca tako vrte oko sebe učeći se ravnoteži . Nalazi li ju i ovo veliko dijete? Hoću li se napokon naučiti hodati onako kako JA to želim?
... za prestankom preispitivanja svojih mojih reakcija i postupaka. Takva sam kakva jesam i sve drugo što sam možda mislila da sam u datom momentu trebala napraviti, ne bih bila ja 
. A, na kraju krajeva, ne uče li nas da smo jedinstveni i neponovljivi upravo takvi kakvi jesmo 
?!?
... za učenjem doktrini strpljivosti. Onoj pravoj, koja izvire iz smirene duše. Jer, nedavno shvatih da je ova moja tek prinudna i uvjetovana... rob okolnosti koje su mi se nanizale u životu. Da je malo više one moje prave, unutarnje - mnogi bi problemi izgledali puno manji i padovi bi se puno lakše amortizirali... 
.
... za prepoznavanjem pravog trenutka u kojem će mi se pokoja priželjkivanja zbiti. Mnogo puta brzah, još više puta griješih... 
. Nekako mi sve bliža spoznaja o mudrosti majčice Prirode koja točno zna svoj raspored ritam davanja i uzimanja... Ta ni sjeme posijano u prosincu, ma koliko kvalitetno bilo i koliko god plodna bila zemlja u koju legne, neće dati ploda. Da, pravo vrijeme... garnirano sa strpljenjem... uz zrnce mudrosti... i bit ću sretan čovjek .
Nisu bile slike...
... bile su boje - i to sve u gornjem registru spektra . Od crvene do žute, što mi je bilo totalno ugodno iznenađenje, imajući u vidu dosadašnju me, myself & I 
. Plovih kroz more crvene boje posuto narančastim cvjetovima , dok je energija pulsirala u koncentričnim, psihodeličnim krugovima, a kroz omaglicu sam vidjela nasmiješena lica ostalih plesača. Kao u transu... pozitivnom, omamljivom i zanosnom. A žuta... žuta boja me odmarala i krijepila . Ludo 
! Preporod ! Da, stvarno se nešto čudno zbiva, a ovaj put se čak i ne želim oduprijeti 
.
